Hleb u narodnoj magiji balkanskih Slovena

Posted on septembar 9, 2011

 

 

Rate This

Apstrakt. Van svoje pragmatike funkcije hleb u tradicionalnoj kulturi balkanskih
Slovena ima i ritualnu, gde se on vie ne opaa kao predmet, ve kao znak. U
uslovima magijske komunikacije uvedeni su dodatni zahtevi koji se odnose na
pripremu hleba. Oni se tiu kako izbora osoba koje mogu pripremiti hleb, tako i
izbora brana, naina meenja i peenja hleba, vremena kada se to obavlja i
prostora gde se sve to moe obaviti.

U ovom radu razmatrana su dva aspekta sudelovanja hleba u magijskom
ponaanju. U jednom se njime uspostavlja uzajamna veza izmeu oveka i neiste
sile od koje se trai naklonost ili pomo. Taj cilj ostvaruje se tako to ovek, najee
preko odgovarajueg posrednika, daruje hleb neistoj sili (vilama, umi, avolu).
Htoniki karakter ovih bia potvruju dodatni elementi darivanja, kao to su: med,
vino, svea, kao i est zahtev da hleb bude presan.

U drugom aspektu hleb se javlja kao posebno magijsko (arobno) sredstvo, koje u
sebi sadri neke elemente za koje se veruje da mogu delovati u korist onoga koji taj
hleb upotrebi. Nekad je dovoljno da se takav hleb pripremi (uz posebnu proceduru)
u „jako“ ili „sakralno“ vreme, kao to je boino, ili u vreme pomraenja sunca, a
nekad se priprema uz dodatak krvi praseta zaklanog na Boi ili petla na Sv. Iliju,
ili mleka majke i erke koje u isto vreme doje decu itd. Ovakav hleb se koristio kao
zatita od neiste sile (demona bolesti), kao i u ljubavnoj magiji. U ovom drugom
sluaju najee je spravljan hleb s rupom u sredini („upalj kolai“).

Kljune rei: hleb, magija, Juni Sloveni, narodna kultura

Hleb kao ritualni predmet sastavni je deo mnogobrojnih obreda u narodnoj kulturi
balkanskih Slovena. O tome svedoe i rei Dimitra Marinova:“Obred bez hljab ne e
obred; religiozen obred, kak“vto i da e bil toj, bez hljab ne moe da b“de“.[1]I zaista, on je
sastavni deo obreda vezanih za roenje deteta, za enidbu ili udaju, za posmrtni kult, za
kunu i seosku slavu, za godinje praznike, za krizne situacije.

Hleb moe izraavati viestruki simbolizam. Prvo na osnovu elemenata koji ga ine -
brana, soli, vode, kod kiselog hleba jo i kvasca. Zatim na osnovu procesa dobijanja:
kvaenje, meanje, pritiskanje, odlaganje, fermentiranje, peenje (ubacivanje u vatru -
vaenje); po obliku – okrugao, uvijen, krstolik, upalj, antropomorfan, zoomorfan; po
vremenu kada se priprema – uoi praznika, po roenju deteta, na svadbi, sahrani, u gluvo
doba, posle zalaska sunca, za vreme punog meseca, za vreme pomraenja sunca ili
meseca, u odreeni dan; po mestu pripreme – u vodenici, u kui, na otvorenom prostoru.
U pripremi hlebova za magijsku upotrebu esto moraju biti potovani i neki drugi
zahtevi, kao to su: da se uzme prvo brano iz nove vodenice, da brano bude iz vodenice
koja melje na levo, da se proseje na situ naopako okrenutom, da se sito u sejanju dri iza
lea, da se brano donese iz vie kua, da hleb bude osuen na suncu a ne ispeen itd.
Postupkom meenja i peenja hleba brano (testo) za kratko vreme iz amorfnog stanja
prelazi u eljeni oblik, iz presnog u kiselo, iz nepostojanog u postojano, ime na
simbolikom planu moe biti iskazana konkretizacija ideje o ponavljanju raanja,
umiranja i vaskrsavanja. Verovanje da nije dobro za kuu ako ostane bez kvasca (soli i
sireta)[2] moe se tumaiti da se preko ovih elemenata uspostavljala stalna veza s umrlim
precima, koji osiguravaju potomstvo porodici i njeno bogatstvo. Na ostrvu Hvaru se
verovalo kada se u kui pravi hleb da se tada oko kue vrte zli duhovi. Da ne bi nakodili
malom detetu stavljali su mu u povoj malo testa pre nego to stave hleb da se pee, a
takoe i malo toplog peenog hleba kada se izvadi iz pei[3]. Kiseli hleb izvaen iz
vrueg pepela (= s one strane vatre, dole) mogao je biti shvaen kao dar onostranog sveta
a time i njegov reprezent. Otuda, verovatno i mogunost da hleb u odreenim
sluajevima moe sluiti kao amajlija ili kao njen deo. Tako, u Ljuboviji (Srbija),
amajlija je pravljena od vujeg zuba, dlaka ivotinja, tamnjana, tisovine i komadia
hleba.[4] U Bosni i Hercegovini ako je bilo nuno izneti dete iz kue posle zalaska sunca,
da mu ne bi naudile zle sile pored njega su stavljali lu i komadi hleba[5]. Na ostrvu
Hvaru se verovalo da detetu treba staviti u povoj komadi hleba kao sigurno sredstvo
koje e ga tititi od uricanja[6], a u selima oko Ohrida u Makedoniji ljudi su stavljali u
nedra malo hleba kada uvee izlaze van kue, da ne bi „nagazili“ na demone (dine)[7].
U narodnoj magiji hlebom se uspostavlja ravnotea izmeu oveka i nevidljivih sila koje
ugroavaju njegov ivot ili on slui kao arobno sredstvo za ostvarivanje ljudskih
namera. Prva funkcija najee se ostvaruje darivanjem hleba, a druga se zasniva na
mogunosti da hleb moe prenositi neka svojstva za koja se smatra da mogu delovati na
onoga koji doe u dodir s njim.