Darivanje hleba neistoj sili

Jedan rani oblik darivanja hleba boanstvu posvedoeno je u opisu jednog magijskog
rituala iz vremena novohetitskog carstva (13. vek p. n. e). Ako je ovek uinio skvrnue,
ili se eni ne dre deca, vren je obred oslobaanja od neisti koji su nazivali „obredom
Reke“:“Kada Stara ena doe na obalu reke, ona odlomi mali komad hleba za Boanstvo
Obale Reke, i stavlja ga na obalu reke, i ona baca brano i komadie kolaa na obalu, i
posipa po obali vino i govori…“( sledi bajaliki tekst).[8]
Kod Srba i Bugara posvedoeno je vie magijskih postupaka u kojima se kroz bajanje, ili
bez njega, nekim zamiljenim biima daruje hleb. Po pravilu ta bia su u enskom rodu.
Tako u leskovakom kraju nosili su uvee dete koje mnogo plae na raskre, a sa njim jo
i tri manja hlepia (kravajiki), tri kite cvea i jabuku. Posle bajanja bacali su hlepie,
cvee i jabuku u onom pravcu kuda su „slali“ detetov pla.[9] Srbi i Bugari ostavljali su
hleb kao dar umi ili baba arki. Tako, u Bugarskoj da ne bi uma ula u selo, ostavljali
su joj hleb na mei dva atara.[10] Baba arki hleb su ostavljali na prozoru kue, na
raskru ili pored izvora.[11] U boljevakom kraju u Srbiji ispraali su umu iz sela na
sledei nain: „ista“ (nevina) devojka u ime sela nosila je u novoj torbi u umu pogau,
pile i bukliju vina i, okaivi torbu o drvo, vraala se kui bez okretanja.[12] Hleb je esto
korien da bi se umilostivile vile (samovile, samodive), koje su smatrane uzronicima
nekih bolesti kod ljudi. Verovalo se da vile kanjavaju ljude ako nagaze na njihovo
mesto, tako to im oduzmu (ukoe ili iskrive) neki deo tela. Da bi se vratilo preanje
stanje noene su u polju ili umi ponude vilama, koje su se najee sastojale od pogae
(presan hleb), vina, vode i meda (eera). Tako su u leskovakom kraju nosili u polje ili
brdo kravaje od peninog brana koje je prosejano na situ naopako okrenutom, flau s
vodom, pare eera i deo bolesnikovog donjeg rublja ili odela i ostavljali pored trave
samovile(Cuscuta L.). Sutradan su dolazili da vide, da li je kravaje naeto – ako jeste to
je znak da e bolesnik ozdraviti.[13] U Levu i Temniu u tu svrhu ostavljali su ispod
klena ili gloga u polju pogaicu, au vina i vode, malo soli, cvee, konjsku potkovicu i
ekser.[14] Po drugom, novijem zapisu, iz istog kraja ostavljano je na kalemljenom drvetu:
kolai, aa vina i svea.[15] Kod Srba i Bugara tei bolesnici odvoeni su uoi
Spasovdana ili urevdana u polje ili brdo da prenoe ispod biljke jasenak, kod Bugara -
rosen (Dictamnus albus) i tada se pored njih stavljalo: hleb, aa vode, aa vina,
ponekad sud s medom i votana svea.[16] U Strandi u Bugarskoj, opisan je postupak
leenja bolesnika „ot avolsko“, pod nazivom „malkata kaniska“, gde se na ritualan nain
nudi avolima hleb s medom, da bi „oslobodili“ bolesnika. Verovatno da se ovde radi o
turskom nainu pridobijanja demona, poznatih kao dini, koji su preimenovani. Za tu
priliku kod bolesnika uvee dou tri babe, a jedna od njih donese kvasni hleb („celenik“),
koji je tog dana umesila i ispekla. Kada svi ukuani odu na spavanje, one stave hleb na
sto i na hlebu inijicu s medom. Sve tri utei otkinu po zalogaj od tog hleba, umoe ga u
med, iznesu napolje i bace na krov kue. Ovaj postupak ponavljaju tri puta u toku noi
[17]. U selima na obroncima planina Kopaonik i Go u sluaju pojave gradonosnih oblaka
pred kuu su iznosili sto ili lopar i na njima postavljali hleb, so, sveu i vino (obino
ostavljeno od slave). To je bilo namenjeno olujnim demonima, (najee tzv. „neistim“
pokojnicima, udavljenicima, obeenjacima)[18]. U istonoj Srbiji se pominje obred pod
nazivom „slava tetkama“, gde ene odlaze na izabrano mesto van sela i tamo odnose
hranu (pogaa, sir, pile, vino ili rakija), pale svee i meusobno razmenjuju tu hranu,
opratajui se od tetaka (verovatno se ovde radi o rusalkama).[19]
U svim pomenutim sluajevima biima opasnim po oveka, najee se nudi presan hleb,
kao pokuaj stvaranja uzajamne veze uzimanje – davanje. Podrazumeva se da je dovoljno
da takva bia okuse od ponuene hrane (uzimanje) da bi odgovorila davanjem (zdravlja),
ime se uspostavlja izgubljeni red i ravnotea.[20] Zato se posle obavljenog obreda traio
neki znak da su bia koja se daruju zaista posetila bolesnika, a jo je bolje ako postoji
dokaz da su od te hrane i okusila. Izbor presnog hleba verovatno dolazi otuda to je
presno blie prirodi i da kod njega odsustvuje obeleje raenja, bujanja, pa je otuda
pogodniji medijator izmeu oveka i mitolokih bia. Inae, pretpostavlja se da su
Sloveni mnogo kasnije poeli da mese kvasni hleb, a da su ranije spravljali samo presan
odakle i dolazi naziv „kruh“ u zapadnim srpskohrvatskim govorima, kao „onaj koji se
kruni, raspada na sitne estice“.